(Siromasi) ne moraju da budu proroci: mogu da umru samo na dva načina. Oni koji se pomire sa sudbinom – umiru od gladi, a oni koji se ne pomire – bivaju obješeni. Već kada ti je dvanaest godina, znaš hoćeš li se pomiriti sa sudbinom ili nećeš.
Jean-Paul Sartre, 1905. - ?, francuski pisac i filozof
Dobro mi je i boljem se nadam,
Srpska narodna poslovica
Tko ima mnogo srebra, može biti sretan,
Sumerska izreka
Sirotinju nikad i nitko ništa nije pitao.
Dobrica Ćosić, 1921. - ?, srpski pripovjedač i romanopisac, važniji ideologa velikosrpske politike
Ubog je čovjek više mrtav no živ;
Sumerska izreka
Siromaštvo toliko ponižava ljude da se stide čak i svojih vrlina.
Luc de Clipeirs marquis de Vauvenargues, 1715. – 1747., francuski književnik
Sretno živimo, sretni bivamo
Uttaradhjajana-sutra, ubraja se u indijsku znanstvenu literaturu, poslije 5. stoljeća p.n.e.
Slava dolazi samo onima koji su o njoj uvijek sanjali.
Charles de Gaulle, 1890. - ?, francuski državnik, političar i vojnik
Slavoljublje poteže slavu kao dokument, i javnost kao oružje.
Isidora Sekulić, 1877. – 1958., srpska esejistica i putopisateljica
Slava je danas gadna, vrlo gadna stvar. Biti čuven nije biti poznat po slavnim svojim djelima. Naprotiv. Slavan znači danas biti svaki dan fotografiran sprijeda i straga, pustiti publiku u intimnost svoga trbuha, svoga srca, svog stola, svog doma i svoje postelje.
Antun Gustav Matoš, 1873. - 1914., hrvatski pjesnik, pripovjedač, kritičar i polemičar
Slava, to je jedina čovjekova sreća koja nije spokojna i koja je najskuplje plaćena.
Jovan Dučić, 1871. – 1943., srpski pjesnik, putopisac i esejist
Brod Vremena u svakoj luci iskrca po jednu slavu. Ali se događa da je u idućoj luci opet ukrca.
Firmin van den Bosch, 1866. – 1949., belgijski književnik
Nama uvijek staje prazna slava, a drugima i sramota donosi koristi.
Simo Matavulj, 1852. – 1908., srpski pripovjedač i romanopisac
Slavu često pojedu moljci.
Carlo Dossi, 1849. – 1910., talijanski književnik
Meteorit, koji iskoči iz reda, časkom poleti sjajan, ali brzo padne i zgasne kao Ikar.
Franjo Marković, 1845. – 1914., hrvatski književnik i estetičar
Slavohlepan čovjek uvijek je hrđav čovjek
Pjotr Iljič Čajkovski, 1840. – 1893., ruski skladatelj
Težnja za slavom ne pripada svima, ali onaj koji je dostojan nje, taj mora raditi za nju.
Paolo Mantegazza, 1831. – 1910., talijanski fiziolog i antropolog
Takva je slava: dođe i prođe. Takav je svijet: samo zato uzdiže čovjeka do slave da bi imao koga da zaboravi.
Sándor Petöfi, 1823. – 1849., mađarski pjesnik i revolucionar
Ne, ja ne prezirem slavu, jer čovjek ne prezire ono što ne može dočekati.
Gustave Flaubert, 1821. - 1880., francuski romanopisac
Krv vojakov učinila je vođe glasovite.
Ivan Mažuranić, 1814. – 1890., hrvatski pjesnik i političar, bio je i ban hrvatski
Krasne li prednosti slave: imati ime koje se povlači po ustima glupana.
Jules Barbey D'Aurevilly, 1808. – 1889., francuski književnik
Najviše svijeta pripada djeci Slave!
Francè Prešeren, 1800. – 1849., slovenski pjesnik
Slava, to je dvanaest tisuća franaka članaka i za tisuću talira ručaka.
Honoré de Balzac, 1799. – 1850., francuski književnik
Slava je sunce mrtvih.
Honoré de Balzac, 1799. – 1850., francuski književnik
I to mi je nešto – Slava! Skupo je plaćaš, a ne možeš je zadržati. Nije li ona egoizam velikih ljudi, kao što je sreća egoizam budala?
Honoré de Balzac, 1799. – 1850., francuski književnik
