Ljudi osjećaju potrebu da uvijek nekoga okrivljuju zbog svoje nesreće ili štete.
Pirandello
,
Osobna sreća je nemoguća bez sreće drugih.
Černiševski
,
U našim sredinama čovjek od srca može samo da uzmiče u mrak, da vidi što oni osvijetljeni rade.
Vladimir Gačinović, 1890. – 1917., srpski publicist; smatraju ga ideologom Mladobosanaca
,
U društvu koje se raspada pravda više nije osnova ni potka, već samo vrpca kojom se krpe poderotine.
Milan Vukasović, 1882. – ?. srpski basnopisac
,
Čovjek je onakav kakvo je društvo u kome se kreće.
Euripid, 485. – 406., grčki dramatičar, posljednji klasik grčke tragedije
,
Koliko god sam puta zašao među ljude, uvijek sam osjetio da sam ponešto izgubio od svoje ličnosti.
Lucije Anej Seneka, oko 4. prije naše ere – 65., rimski filozof i pisac
,
Nemojte se varati u tome da loše društvo ne kvari dobre navike.
Pavao (pravo ime: Šaul) između 5. i 8. – oko 67., apostol rodom iz Tarsa
,
Ali u danima našim u najboljoj slozi zmije žive, jer divlja zvijer svoje štedi i sve se jedna drugoj dive.
Decim Junije Juvenal (Decimus Iunius Iuvenalis), oko 60. – 140., rimski pjesnik iz Kvinuma
,
Pitomi s divljijemi ne imaju što činit.
Marin Držić, 1508? – 1567., hrvatski petrarkistički pjesnik i vrlo vješt komediograf
,
Kad se kruh pojede, i društvo se raziđe.
de Cervantes Saavedra, 1547. – 1616., španjolski književnik
,
Ljudi ne bi mogli dugo živjeti u društvu kad ne bi mogli varati jedni druge.
François duc de La Rochefoucauld, 1613. – 1680., francuski političar i pisac
,
Što čovjek više proširuje krug svojih znanaca, to bolje po njega.
Samuel Johnson, 1709. – 1784., engleski novinar, esejist, biograf, dramatičar, kritičar i leksikograf, sastavljač prvog engleskog modernog rječnika
,
Društveni poredak ne izlazi iz same prirode. On se zasniva na konvencijama.
Jean Jacques Rousseau, 28. VI. 1712. – 2. VIII. 1778., francuski književnik i filozof
,
Ti nemaš ono što imaju drugi, a drugi nemaju tvojih vrlina. Iz te se nepotpunosti rađa društvenost.
Christian Fürchtegott Gellert, 1715. – 1769., njemački književnik, profesor sveučilišta u Leipzigu
,
Društvo bi bilo nešto prekrasno kad bi se ljudi iskreno zanimali jedni za druge.
Nicolas-Sébastien Roch Chamfrot, 1741. – 1794., francuski književnik
,
Nikad ne smijemo zaboraviti da je u društvu draže ako ga zabavljamo nego ako ga poučavamo.
Adolf von Knigge, 1752. – 1796., njemački književnik
,
Tko se s mnogima druži, taj se bavi trgovinom na sitno u kojoj se mnogo radi, ali malo zaradi
Adolf von Knigge, 1752. – 1796., njemački književnik
,
U dobro uređenom društvu dobri treba da služe kao uzor, a zli kao primjer.
Louis Gabrijel Bonald, 1754. – 1840., francuski filozof i političar
,
Čovjeku je suđeno da živi u društvu. Neka u društvu i živi. On nije potpun čovjek i proturječi samome sebi živi li izolirano.
Johann Gottlieb Fichte, 1762. – 1814.,jedan od najznačajnijih njemačkih filozofa
,
Među dobrim duševnim ljudima lako se podnosi teret života.
Novalis (pravo ime: Friedrich Leopold Freiherr von Hardenberg), 2. V. 1772. – 25. III. 1801., njemački književnik
,
Čovjek se može mnogo čega odreći, samo ne ljudi.
Ludwig Börne (pravo ime: Löb Baruch), 1786. – 1837., njemački književnik i novinar
,
Društvenost se ubraja među opasne, pa čak i pogubne sklonosti, jer nas povezuju s bićima koja su velikom većinom moralno nevaljala i intelektualno tupa ili nastrana.
ARtur Schopenhauer, 1788. -1860., njemački filozof, metafizički voluntarist i pesimist
,
Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije izravna; ona se, naime, ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od osamljenosti.
artur Schopenhauer, 1788. -1860., njemački filozof, metafizički voluntarist i pesimist
,
Zašto su obični ljudi tako društveni i prilagodljivi? Zato što lakše podnose druge nego same sebe.
Artur Schopenhauer, 1788. -1860., njemački filozof, metafizički voluntarist i pesimist
,
Ljudsko se društvo tako razvija jer živi u metežu mišljenja i strasti, svjetla i tame, obrazovanosti i barbarstva. Ono nije pakao ni nebo jer se u njemu nalaze elementi i jednoga i drugoga.
Silvio Pellico, 1789. – 1854., talijanski pjesnik i revolucionar
,