|
Živa zemlja mrtvom gospodari.
|
Čovjek
|
|
|
|
Zgrčeno, pruženo, djevojci zabodeno, svrbi i boli ju, a ona veli: neka stoji.
|
Naušnica
|
|
|
|
Vraguljica skakuće, gdje će skočiti sve gleda i dođe djevojci u njedra.
|
Buha
|
|
|
|
Ujak ujnu giliče, ujna mu se primiče.
|
Ključem kad se zatvara
|
|
|
|
Tko pravi, ne treba mu; tko kupi, neće mu se; komu treba za to ne zna.
|
Sanduk mrtvački
|
|
|
|
Šuplji mijo usred polja sjedi.
|
Nos na licu
|
|
|
|
Šilo, bodilo, pokraj puta sidilo, ime mu je: Jo.
|
Trn
|
|
|
|
Stepnem te, metnem te, pa ipak idem na te.
|
Blazina
|
|
|
|
Sin majku za bradu poteže.
|
Vreteno i kudelja
|
|
|
|
Puše djed mački uz rep, da se mačka napne kao brijeg.
|
Mijeh kovački
|
|
|
|
Otac pogorelec, mati široboka, djeca oblizančići.
|
Lonac, zdjela i žlice
|
|
|
|
Ono na ono, ono kroz ono, ono u ono ide.
|
Kapak, kotao i cijev, kad se rakija peče
|
|
|
|
Njuškom rije, petama žile vadi.
|
Igla
|
|
|
|
Niti ga vidiš, niti čuješ, niti osjećaš, niti možeš uhvatiti, niti držati, a imaš i trebaš ga.
|
Zrak
|
|
|
|
Nit sam prala ni žela, no sve pila i jela; udadoh se za mlada, sa mnom leži i spava.
|
Košulja
|
|
|
|
Nesem te kupil kaj te ljubil, nego kaj svojo golo v tvoje kosmato porinem.
|
Rukavice
|
|
|
|
Naša Janja raskrili vruće skute, da nešto lijepoga metnem u nju.
|
Peć krušna
|
|
|
|
Najviše zla čini, nitko ga ne kara.
|
Jezik
|
|
|
|
Na zemlji šuti; a kad se digne, onda dreči.
|
Lanac
|
|
|
|
Na vrh brda solilo.
|
Ćela na glavi, a neki vele i obrijano mjesto glave u svećenika
|
|
|
|